Osnovna škola "Matija Antun Relković" Davor

Uvijek u svom svijetu. To je moj brat. Ista slika svaki dan. Ulazim u sobu i gle-opet on, moj brat! Sjedi u kutu sobe i zamišljeno surfa internetom. Tenisice na nogama, rifle, majica i to nova. Kao da svaki dan izlazi van, ali ne. Diže se sa stolice visok skoro 2 metra. Jakih je mišića, tako da mu se i ne pokušavam suprotstaviti. Samo se ponekad makne od računala. Sada sam ja na redu. Okrenem se prema njemu, a on me pogleda svojim plavim očima. To znači da će svirati nešto na nekim od svojih instrumenata. Tako bih ga rado otjerao iz sobe, ali ne smijem. Kosa mu se digla na glavi, lice mu se zgrčilo. Znak da stišam glazbu. Nije mi teško jer uživam gledati kako dugi prsti moga brata lete po tipkama i stvaraju divnu glazbu. A nakon glasne i lijepe glazbe sjedne na stolicu ispred koje stoje bubnjevi. Tada počinje igrati cijelo tijelo. Mislim da mu svaki mišić drhti dok gledam kako se razmahao dugim rukama po bubnjevima, noge kao da su na struju dok pritišće i svira bas papučicu i fus. To je moj brat. Može bit i bolji, ali ovakav mi je najdraži na svijetu.

Manuel Olić, 6.a