Osnovna škola "Matija Antun Relković" Davor

Ljubav je velika stvar,nešto posebno.Da bismo mogli osjetiti ljubav,moramo naučiti voljeti.
Važno je znati kako voljeti i poštivati sebe,da bi kasnije tu ljubav i poštenje povećali i
pružili drugima.Moramo naučiti što je istinska ljubav,voljeti kao što žena voli muža i muž
ženu,voljeti kao što unuci vole djeda i baku,voljeti kao što majka voli svoje dijete i kao
što sestra voli brata.Moramo naučiti kako otvoriti svoje srce.To je ponekad stvarno teško,jer
pravu ljubav ponekad treba jako dugo čekati.Ali što ako ponestane nade?Ako zaboravimo srce,
ono više neće kucati ubrzano kao i prije.Kucat će dovoljno samo da nas održi na životu,ali
postat će kao kamen...Ako zaboravimo ljubav i prepustimo se strahu i tuzu,srce će polako
kucati,oči će biti crvene od suza koje teku niz blijedo lice,usne više neće biti željne
poljubca,osmijeh neće naći put do lica,a dodir će biti hladan kao led...Život će izgledati
kao smrt.Ali ne!Ne smijemo dopustiti da nama vladaju strah i tuga.Svaki čovjek treba znati
da je ljubav život i da je život ljubav.Jednostavno nema jednog bez drugog!!!Ako želimo
da ovaj svijet uspije,da čovječanstvopreživi,moramo naučiti otvoriti svoje srce,otvoriti
srce svojim prijateljima i životnim suputnicima i  svojim bližnjima.Nikad ga ne smijemo
zatvoriti.Tuga će uvijek biti dio nas i onoga što jesmo,ali moramo je kontrolirati.
Ne smijemo dopustiti da ona kontrolira nas.Moramo biti sigurni u sebe.Svaki čovjek treba
vjerovati,treba znati da je voljen,a što je najvažnije,mora to osjetiti.Prije ili kasnije,
svaki čovjek će naći nekoga tko će ga voljeti onakvog kakav jest.Naći će nekoga tko ga
voli zbog onoga što je,jer ta osoba cijeniti će sve njegove prednosti i vrline,ali i
njegove mane.Mislim da je za svakoga od nes stvorena savršena osoba,osoba koja je u našim
očimasavršena,srodna duša i smatram da je ta osoba vrijedna čekanja.Ako na upotpuni i
pokaže nam kako voljeti,trebali bismo biti spremni čekati i cijelu vječnost ako je potrebno.
Svakome treba takva srodna duša.Osoba koja će nas poštivati,koja će brisati naše suze i biti
utjeha tuzi kada to bude potrebno.Nekome je ljubav možda i slomila srce pa se boji ponovno
voljeti,boji se darivati svoje srce.To je najljepši dar,ali ga je najteže dati nekome drugome.
To najteže ispuštamo i dijelimo s drugima.