| 2012-12-06 11:13:19 Skitam se . . . Rano ujutro krećem u šetnju, u avanturu. Trenutno se nalazim na nasipu i uskoro ću ući u šumu u Bokovima. Silazim s nasipa i uskim, pomalo zaraslim, puteljkom ulazim u šumu punu dosadnih komaraca. Dok se pokušavam probiti do čistine koju sam upravo uočio, ispred mene je protrčalo šest malih divljih svinja. Preplašio sam se i pokušavam se popeti na najbliže stablo, jer sam znao da je s mladuncima uvijek njihova majka. Sve su životinje koje imaju mlade, agresivne jer ih štite. Sjedam na granu. Čujem ptice, dosadne komarce i šuštanje. Gledam dolje i pokušavam otkriti odakle dolazi to šuštanje. Evo je! Velika divlja svinja. Vjerojatno je to ta majka. Uz roktanje trči prema mjestu na koje su otišli mladi. Sišao sam i nastavljam svoje skitnje.
Napokon čistina. Sunce sija, ptice pjevaju, cvrčci cvrkuću, ali nešto užasno smrdi. Smrdi balega. Kravlja balega. Nagazio sam u nju, ali nema veze, nastavljam dalje blatnjavom cestom, ugaženom od traktorskih točkova. Čujem nešto u daljini, ali ne znam što. Zvuči kao mukanje. Krećem dalje, a ispred mene izletiše krave. Puno krava. Lome sve pred sobom. Iznenađen sam. Nisam znao da krave tako brzo trče. Osim smrada balege, osjećam ugodan miris Save. S te cestice zalazim u mali prolaz kroz koji vidim Savu. Sava se bljeska na ljetnom suncu. Već je podne i odlučujem se malo odmoriti. Ležim u hladovini, slušam ptice i gledam tu prekrasnu rijeku. I tako u miru, čujem nekakvo rzanje. Vjerojatno konji. Imam pravo. Četiri velika konja, sjajne dlake prolaze pokraj mene. Došli su popiti malo savske vode. Napojili su se i kreću nazad. Još ću neko vrijeme ležati tu u hladovini pa ću krenuti kući. Na putu kući ništa zanimljivo. Kakav dan! Jedan od najboljih ovog ljeta. Htio bih ponovno otići. Uskoro. Vrlo uskoro. Željko Ćelepirović 8.a |
| Osnovna škola "Matija Antun Relković" Davor |