Postoje mnoge vrste ljubavi. Ljubav prem roditeljima, prema djeci, prijateljima, simpatiji... Svaku osobu volimo na drugi način. Po mom mišljenju, ljubav je jedno, a zaljubljenost drugo, ipak neka razlika u tome. Zaljubljenost - pubertetska ljubav, trenutni osjećaji premja simpatiji, a ljubav - snažni osjećaji, požrtvovnost za  neku osobu. U starija vremena brakovi su se dogovaralai. Brak bez ljubavi - to nije žrtva, to je udovoljavanje roditeljima. Također se i u današnje vrijeme sklapaju brakovi bez ljubavi. Mladi ljudi naprav eglupost, pomisle da se vole, a kada treba preuzeti odgovornost, tada bježe.tako je danas mnogo rastava braka. Ne razumijem! Zašto mladi ulaze u brak ako se ne vole? Uostalom, ako su rekli da se vole i pred oltarom se zakleli na ljubav, zašto rastava? Pa neka podnose  malo! Ako se vole, moraju ostati zajedno. Ako je ljubav žrtva, moramao se bar malo žrtvovati. U starija vremena nije bilo rastava. Muževi su  pili, tukli žene, ali su opet ostajali zajedno. Žrtvovali suse, pomirili bi se. U medijima možemo čuti kako se ljudi rastaju, kako imaju prava ovakva i onakva. Imaju ljudi prava, ali ako ne možeš biti uz voljenu osobu, to nije ljubav. Kada u crkvi kažemo da ćemo biti zajedno u dobru i zlu, tako i treba biti. Ne možemo odlaziti i ljutiti se zbog svake sitnice. Da je ljubav žrtva možemo posvjedočiti i u ljubaviroditlja prema djeci.Otac i majka radit će ako treba dan i noć da mogu prehraniti djecu, da ih mogu otpremiti u školu, kupiti im što hoće. To ježrtva! To je ljubav! Kao i ljubav prema roditeljima. Kakvi god oni bili, siromašni ili bogati, stari ili mladi oni su tvoji. Bog ih je takve stvorio. I još samo za kraj htjela bih reći da je ljubav žrtva, ali se za ljubav treba znati žrtvovati.

Josipa Žderić 8.b