Mještanin naš i imenjak škole moje,

u siječnju ima dane svoje.

Tad prisjetimo se rođene godine njegove.

A kako i smrt ga u mjesecu istom zadesi,

slobodni smo, umjesto siječnja

taj mjesec, Matijinim zvati.

Bijaše Matija Antun graničarskoga časnika sin,

stoga i sam vojnik postade.

Isprva kao običan vojnik služio je caru,

da bi kasnije njegove vojske kapetan postao.

U sedmogodišnjem borio se ratu,

1757. godine zarobljen bio od Prusa.

ljutih neprijatelja carevih.

Zarobljeničke dane u Frankfurtu na Odri provodio.

Učio je tamo, od velikih umova štivo,

od njih nove istine saznao.

Kad kući dojde, rado svoje spoznaje kazivo:

Grdio sirotog čoika za njegovo veselje,

branio mu rđave skule igrati.

Kazivo mu o blagostanju što u njegovom krije se kraju,

junačio se stare slave djedovinom,

ponosan bio, ko labud, bijelim gradovima

što na rijekama njegovog kraja stoje.

U  Vinkovcima, počivalište, vječno mu je.