Dok tiho sat na zidu tuče

mene tužne misli muče,

jer još iste ove noći

moj će tata na put poći.

Uzet će torbu tešku u ruke,

stisnuti usta od tuge i muke,

zagrlit će mamu, mene i brata,

sa suzom u oku zatvorit će vrata.

Vjerujem da će jednoga dana

ova slavonska tuga prestati

i da će crni oblaci

nad ravnicom nestati.

Sreća će na vrata opet kucati,

mnogi će se očevi kući vraćati.

Snivat ćemo opet lijepe snove,

u krilu zlatne Slavonije moje.

Ariana Matošević, 12 godina

Osnovna škola „Matija Antun Relković“ Davor

Voditeljica: Jelena Pereglin