U Cerniku nas je ugostio fra Janjić koji je učenicima ispričao mnogo zanimljivosti  o tom mjestu i njegovoj povijesti. Najzanimljivija bila je legenda o tome kako je Cernik dobio ime po hrastu ceru, kojega je u davno doba bilo mnogo na tim prostorima. Obišli smo i dvoranu u kojoj je bila izložba svetih knjiga, starih i po nekoliko stotina godina (neke od njih su inkunabule). Pogledali smo kratak dokumentarni film o samostanu i čovjeku koji je u velikoj mjeri obogatio ovu kulturnu zbirku, pateru Tomislavu Vuku. Taj nas je film upoznao  s onim što krije arheološki muzej, u kojemu se nalaze zbirke predmeta iz Svete Zemlje. Fra Janjić priuštio nam je i pravu poslasticu, posjet dvoranama novicijata, koje inače nemaju čast svi vidjeti, no za nas je učinio iznimku. Ti su nam prostori otkrili pravo bogatstvo samostana i sve ono što će se s vremenom naći u uređenim dvoranama za posjetitelje. Fratar nas je  proveo i kroz samu crkvu koja je stvarno bila prekrasna. Svi su se nasmijali kada je učitelj geografije rekao da je to „najgeografskija“ crkva u kojoj je on bio, jer iznad jednog od oltara ima veliki globus. Nakon obilaska crkve, pozdravili smo se s fra Janjićem i pošli u učionicu i u samostansko dvorište. Na satu Geografije crtali smo naš put od Davora do Cernika, zbog kojega smo cijelim putem pratili gdje se nalaze crkve, rijeke, kanali i ostalo što smo mogli vidjeti. Kako bi smo se malo opustili i uživali u proljeću u samostanskom dvorištu, tijekom sata Hrvatskoga jezika postali smo haiku pjesnici. Svatko je odabrao mjesto na kojemu će pronaći inspiraciju i u miru napisati svoju haiku pjesmu. Kada su sve haiku pjesme bile gotove, lagano smo krenuli prema autobusu i pošli kući.

Svima su se ovo putovanje i ovakav oblik nastave jako  svidjeli. Učenici su puno toga naučili, a s nastave otišli s osmjesima na licu.

Foto-galerija