„Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.“

(Priča o gradu, Siniša Glavašević)

…da, pridružili smo se i ove godine, neki tijelom, neki srcem za Grad, Grad Heroja, Grad Koji Stoji…naš Vukovar…

Naime, u petak, 17. studenoga, cijeli smo nastavni dan bili uz Vukovar. U rano jutro posjetili su nas, već tradicionalno, biciklisti zagrebačkog biciklističkog kluba Potepuh. Njih pedesetak okupilo se oko stolova s toplim čajem i pecivima kojima smo ih dočekali, nakon što su prenoćili u Orubici. Odmah po završetku 1. sata, učenici su pohrlili u školski hol kako bi se pozdravili s njima, fotografirali i kratko popričali. Hrabri su to ljudi, koji već nekoliko godina, biciklirajući od Zagreba do Vukovara, povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, odaju počast našim ratnim herojima i gradu Vukovaru. Sreća je upoznati ih, pružiti im gostoprimstvo i odati i njima počast za hrabri pothvat, koji ni kišno vrijeme i hladnoća ne sprječavaju.

Dočekani pljeskom - ispraćeni pljeskom, mogu biti uzor mladim generacijama, baš kao što su im uzor i hrabri ljudi, Vukovarci, koji danas s ponosom mogu reći : STOJI GRAD!

Foto-galerija