Ja sam dunja.

Na bakinom sam ormaru u sobi gdje je jako lijepo.Osjećam se jako strašno da me

ljudi u ovoj kući ne pojedu. Krenula sam se odmoriti, a kad onda zalupe vrata.

To su bila djeca. Djeca su me uzela u ruke i krenuli su me a ja sam sva u strahu.

Ali sva sreća baka je uletila u sobu i rekla ostavite tu dunju ona mi daje lijep miris

u sobi, a dunja se onda osjećala sretno.

                                                                                     Blanka Filipović  2 a